RAD PSIHOLOGA
U svakodnevnom radu sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa (djeca i odrasli s poremećajima iz autističnog spektra, djelatnici raznih profila, roditelji djece) psiholog obavlja sljedeće poslove:
– procjenu kognitivnog i čuvstvenog statusa, osobina ličnosti djece i odraslih polaznika;
– potpomaže u procesu njihovog čuvstvenog i komunikacijskog otvaranja;
– pruža im podršku u njihovim svakodnevnih aktivnostima (učenju, stjecanju vještina);
– utvrđuje specifična nepoželjna stanja i ponašanja te pruža adekvatnu pomoć;
– daje podršku roditeljima i djelatnicima u svakodnevnom radu i životu s djecom.
Komunikacijsko i čuvstveno otvaranje učenika
Djeca i odrasli s poremećajima iz autističnog spektra nisu nikada potpuno emocionalno i komunikacijski zatvoreni već, na svoj osoban način, pokušavaju uspostaviti odnos sa svojom okolinom, ‘signalizirajući’ nam na svoje želje, potrebe i osjećaje. Tako se npr. može dogoditi da dijete, zbog neke svoje perceptivne ili verbalne sputanosti, u sebi gomila neugodna čuvstva (tjeskobu, strah, ljutnju), što opet može rezultirati nepoželjnim oblicima ponašanja, Na drugoj strani, u radu s polaznicima, teži se što kvalitetnijem detektiranju njihovih osjećaja i stanja te se ciljano ide k usvajanju raznih vještina i poželjnih obrazaca ponašanja. Takvi im obrasci ponašanja olakšavaju adaptaciju na okolinu, pružaju određenu sigurnost i stabiliziraju njihovu cjelokupnu osobnost.
Različiti pristupi – isti ciljevi
U radu s djecom i odraslim polaznicima koriste se metode u kojima se obično isprepliću i kombiniraju različiti teorijski pristupi i intervencije (kao npr. bihevioralne i kognitivne tehnike, psihodinamsko gledište, terapija igrom …). Tako je npr. za naše polaznike specifično da mogu imati velike teškoće sudjelovanja u igri ili im igra može djelovati jako neobično. Tada ih se može učiti jednostavnijim pravilima, funkcionalnom rukovanju igračkama ili didaktičkim materijalima. Kada je to moguće, poželjno je aktivnosti obavljati u paru ili u skupinama s više polaznika. Takav pristup može pomoći izgradnji njihove čuvstvene povezanosti i komunikativnosti, poticati razvoj specifičnih sposobnosti i interesa te omogućiti stjecanje novih znanja i iskustava.
Krajnji cilj – poticanje samostalnosti, zadovoljstva i kvalitete života naših polaznika
Općenito, važne zadaće u radu s našim polaznicima su poticanje razvoja njihovih već postojećih kognitivnih potencijala, motivacije za rad, stabilizacija čuvstvenog statusa te razvoj cjelokupne osobnosti. Djecu i odrasle polaznike važno je učiti (uvježbavati) da što više ovladaju svojim potencijalima i razvijaju svoje sposobnosti. Potiče se njihova otvorenost, radi se na osvještavanju pojma o sebi, na razvijanju samopoštovanja, osjećaja odgovornosti, slobode izbora i odlučivanja. Takvi specifični zadaci i rad na njima vode ispunjenju jednog od najvažnijih ciljeva, a to je postizanje što većeg stupnja samostalnosti naših polaznika, odnosno što manje ovisnosti o drugim osobama. To obično vodi do povećanja njihova osjećaja zadovoljstva, a isto tako značajno utječe i na zadovoljstvo svih onih koji se brinu za naše polaznike i koji su s njima u svakodnevnom kontaktu, radu i življenju (roditelji i obitelj, djelatnici).